Internetu, još uvek, nije mogao da pristupi svako. Bio je nedostupan sa telefona, a korisnici su morali da imaju minimum tehničkog znanja čak i da bi nešto pretražili, a kamoli da bi se registrovali na neki forum, odabrali ‘avatar’ i pisali tamo.
Sećam se dobro tog vremena. A dosta toga je ostalo i na backup diskovima. To je bilo vreme pre najezde i usvinjavanja, vreme slobode i novog prostora, vreme zabave i istraživačke avanture. I to je bilo vreme pre nego što su tetke navalile na svoje sestriće kojima je – nakon uspešnog skrivanja identiteta po forumima i Majspejsu – Fejsbuk konačno otkrio identitet, i kada je krenulo ono “ljubi ga tetka, lep ko slika srce babino, opa jer to devojka sigurno se mnogo volite”, “desi školski”.
Godina: 2005. Teritorija: internet forum ‘Klub veštica’
Era Milje Vujanović, Kleopatre, Vidovite Zorke i ostalih šarlatana bila je daleko iza, u prošlom veku. Prostor je bio upražnjen. I desio se forum: Klub veštica.
Neka entuzijastična deca su se igrala kristalima, spelovima i prizivanjem duhova, i o tome pisala na svom forumu, koji je vodila klinka sa nickname-om Elf. Trebalo je upravljati forumom sa dosta tema, regulisati rasprave i svađe, unositi nov sadržaj. Velik’ pos'o a još je dete, te dve hiljade pete.
Čačkali su ti klinci svašta, od mesečeve vode do drugih čarobnih napitaka. Sve onako na svoju ruku, kako nalaže intuicija – drugo ime za lakovernost. Nisu pažljivo čitali upozoravajuće bajke niti sledili savete svojih baka da se klone magije, jer to nije za igranje. Zaigrali su se. I prizvali.
Prvobitni greh
Pod nikada razjašnjenim okolnostima, sumnjivom kombinacijom trgovine i puča, forum je dospeo u ruke dvojice starijih okultista. A onda je, ubrzo, formirana baza: četvoročlana ekipa, u skladu sa starim magijskim konceptom o 4 elementa: Rua – vazduh, inteligentna, večno u promišljanju, analizi, sumnji i diplomatiji; Ylang – zemlja, stabilna, centrirana, konkretna i bez filozofiranja; Saint – voda, uvek fleksibilan, prilagodljiv, snalažljiv i opasan; Karlo – vatra, rešavao je probleme neposlušnih članova foruma taktikom spržene zemlje. Zajedno sa još dva člana – Himself i DeVie – oni su činili novu vrhušku foruma, zvanu Kružok.
Mala Elf je bila žestoko uvređena i brzo se povukla u šunjatu, a Zwoncheetza, njena bliska saradnica, bila je lažno optužena za nepismenost i stavljena pod kontrolu. Politički rečeno, data joj je konstruktivna uloga. Forumu je promenjeno ime, u skladu sa novom misijom: Haosfera. Ljudi su počeli da dolaze. Masovno.
Pokrenut je i web sajt Haotika, kao opšte-informativna zona za ljubitelje okultnih sadržaja. Ezoterični rad koji se odvijao u pozadini zavrteo je energiju i privlačio ljude logikom astralnog magnetizma. Ubrzo je to postao najveći ezoterični forum u istoriji ovih prostora. Ljudi su nadirali sa Jaze, Yu metala, Serbian cafe-a, Krstarice i ostalih foruma. Grupe i pojedinci, neki kreativni, neki harizmatični a neki opskurni, činili su sveukupnu atmosferu Haosfere.
Bilo je tu i nešto klinaca, kao što rekoh, okultne nejači, kao i onih stručnih, članova raznih loža i redova, starih asova štapova, mačeva, i pehara, ali su tu zalutali i neki što su čitali Jamu od Ivana Gorana Kovačića, bezuspešno pokušavajući da pronađu Nijamu. Ali ukupno uzevši, ekipa je bila prilično kvalitetna.
Rune
Magija se dešavala. Nije se samo pričalo o tome, forum je bio riznica ličnih iskustava. Okultne literature je u to vreme bilo malo, pa se više cenila, a internet se još uvek nije dovoljno razvio da bi osvojio kompletno vreme i pažnju, te su ljudi bili posvećeniji strpljivom proučavanju i spiritualnoj praksi. Poredeći to sa periodom Bele gnostičke crkve, ovo su bile nove šezdesete.
A onda je, u centru vrtloga, započet novi Raido. Šestomesečni, dopisni kurs meditativnog i magijskog rada sa Runama.
Iz nedelje u nedelju, iz Rune u Runu, dešavalo se prirodno razdvajanje istrajnih od onih drugih, a ovi što su pregurali ceo kurs primetili su ogromne, pozitivne promene u svojim životima. Pola godine svakodnevnih meditacija i drugih praksi – duhovna upornost kakva se danas retko viđa, posebno kod samoorganizovanih grupa koje ne pripadaju nekakvom kultu. Danas ljudi više vole da rade u solo varijanti, da niko drugi ne bi svedočio tome da ne rade.
Tokom runskih meditacija, spiritualni entiteti čudnog identiteta, dolazili su u posetu praktičarima, donoseći simboličke poruke koje nije bilo lako odgonetnuti. Utisak da se neki čudan portal otvorio, bio je upečatljiv. Sinhronicitet je postao nova normalnost, zaštitni ritual nova formalnost.
Talismani, čudni snovi, spontane astralne projekcije. Nov jezik, nov način sporazumevanja među učesnicima, kao i nov način shvatanja sebe. Sva ta divna iskustva i postignuća valja, u skladu sa starim srpskim običajem, zaliti, te su članovi Kružoka našli idealno mesto za svoja okupljanja uživo.
(nastavak)
Ledeni