estetika

O neprikosnovenom pravu pojedinca na izricanje subjektivnog estetskog suda

Estetski sud je, kao što znamo, nužno subjektivan. Ne postoji način da se ustanovi nekakav “objektivni” kriterijum prema kome će se određivati da li je neki estetski sud ispravan ili nije. Estetski sud proizilazi iz subjektivnog utiska, a sam utisak je – ukoliko subjekat nije podvrgnut indoktrinaciji – u krajnjoj liniji zasnovan na afinitetu i animozitetu. Estetski sud je, zapravo, ukus.

Estetske vrednosti?

Ako ja kažem da mi je neka slika ružna, ne postoji način da se ide protiv toga, osim da se uđe u sferu ispiranja mozga ili sferu manipulacije umom. Isto važi i za svaki drugi subjektivni utisak. Ne postoji legitimna kritika subjektivnog utiska i ukusa. Takođe, svi pokušaji da se uspostavi sistem “objektivnih” estetskih vrednosti dovodi do situacije u kojoj nečija subjektivna procena vredi više nego subjektivna procena drugog. Mnogi su to pokušavali kroz istoriju. Recimo tip ljudi koji neku umetnost sagledava ne kao čist kreativni izraz nego kao sredstvo za prenošenje neke ideološke ili filozofske poruke, gotovo uvek će osuđivati ukus ljudi koji na umetnost reaguju isključivo afinitetom ili animozitetom. Osuđivaće ih da su “plitki”, ići će čak dotle da tvrde da ono što ovi prate i nije umetnost, s obzirom da ne nosi nekakvu poruku. Tu je po sredi previđanje činjenice da su ovi prvi uslovljeni stavom da umetnost mora imati poruku. Oni nisu došli na svet sa tim stavom, oni su u nekom delu svog života pokupili taj stav, ili im je neko ubacio taj stav u um.

skulptura ukus

Čak i među politički najliberalnijim pojedincima često se primećuje sklonost ovom estetskom fašizmu. Kao da postoji urođena potreba da se neko diskriminiše, pa pojedinci koji su prerasli rasne, nacionalne, verske i seksualne diskriminacije ne gube vreme i diskriminišu druge na osnovu njihovog ukusa.

“Pre dnevnika – Dženis Džoplin, posle dnevnika – Dženis Džoplin!” je parola onih koji u nekim drugim segmentima vatreno brane ljudska prava. Šta, međutim, znači ta parola? Ona znači nešto poput: Pošto ti nemaš ispravan ukus – a mi ga imamo – mi ćemo se potruditi da ti shvatiš koliko grešiš, i time ćemo promeniti tvoj ukus u pravi. Počećeš da voliš ono što valja. Dženis Džoplin valja a Madona ne valja. Mi imamo Bogom dano pravo da odredimo šta će tebi da se dopada, jer mi smo pobornici objektivnih vrednosti i mi znamo kakve stvari objektivno jesu.

Slobode i prava

Problem nastaje kada borbu za slobode i prava prati određeni umetnički trend, pa se naknadno poklonici tog umetničkog trenda smatraju, na neki način “uzvišenijima” od onih koji samo konzumiraju umetnost koja im je servirana preko masovnih medija. Borba između ‘undergrounda’ i ‘komercijale’ je jedan takav primer. Ima ih još dosta. Pronađite mi ljubitelja muzike šezdesetih koji vas neće gledati sa visine ako slušate Lejdi Gagu. Pronađite mi pankera koji vas neće gledati sa visine ako slušate Enrikea Iglesiasa, ili čak (!) Sex Pistolse.

pankeriRadi se o tome da su pankeri, hipici, rokeri i slični bili spremni da zagovaraju slobode i prava ali ne i da prihvate odgovornost za posledice toga. A jedna od posledica je ta da i umetnost koju oni vole zapravo predstavlja jednu od umetnosti – ni više ni manje vrednu od ostalih. Međutim: oni su hteli zasluge i hteli su da se njihova umetnost stavi na nekakav tron kako bi bilo obznanjeno da je ona iznad ostalih.

Sve se svodi na igre pubertetskih zabluda. Džim Morison nije bolji umetnik od Britni Spirs (ili onih koji joj pišu pesme) niti su Wu Tang Clan lošiji od Bitlsa. Postoji samo ono što je bolje za mene (tebe, njega, nju…) i lošije za mene (tebe, njega, nju…).

To znači da je sve u našim glavama. Subjektivni estetski doživljaj i izražavanje istog jeste ljudsko pravo u jednakoj meri bitno koliko i svako drugo. 

 

 

kArLo

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Related Posts

Begin typing your search term above and press enter to search. Press ESC to cancel.

Facebook